Povecaj slova Smanji slova Normalni prikaz Kontrastni prikaz

Potrebe starijih osoba na području Grada Zagreba

Sve češće se u sklopu različitih projekata financiranih iz europskih fondova osmišljavaju i provode različite socijalne usluge u zajednici za starije osobe. Primarni cilj usluga poput pomoći u kući, poludnevnog i dnevnog boravka te organizirane prehrane je omogućiti starijima što duži boravak u vlastitim domovima te odgoditi ili prevenirati njihov smještaj u domove za starije osobe.

 

Međutim, ponekad se pojavljuju teškoće u pronalasku korisnika zainteresiranih za sudjelovanje u takvim izvaninstitucionalnim uslugama, stoga se postavlja pitanje u kojoj su mjeri one zaista potrebne starijima.

 

Djelomičan odgovor na to pitanje pružen je u sklopu istraživanja koje smo provodili za Dom za starije osobe Centar. U sklopu projekta “Geronto zajednica – razvoj paketa socijalnih usluga za samostalan život u zajednici” promovira se deinstitucionalizacija starijih osoba kroz provođenje socijalnih usluga pomoći u kući, mobilnog stručnog tima za krizne situacije i poludnevnog boravka. Posebna važnost projekta je u tome što su se prikupile smjernice za organiziranje usluga na temelju istraživanja koje je proveo Institut za razvoj tržišta rada te kroz koje smo ispitali stvarne potrebe osoba starijih od 65 godina koje žive u Gradu Zagrebu.

 

Rezultati terenskog istraživanja u kojem je sudjelovalo 500 sudionika pokazuju da su sudionici većinom samostalni u svakodnevnim životnim aktivnostima, ali da trebaju pomoć kod obavljanja sitnih kućanskih popravaka i težih kućanskih poslova. Iako većina sudionika ima visoke razine socijalne podrške, oko 10% ispitanih procjenjuje da su često usamljeni i da nemaju obitelj i prijatelje koji im pružaju pomoć kada im je potrebna. Veliki dio sudionika nikada ili gotovo nikada se ne bavi organiziranim aktivnostima u slobodno vrijeme, dok oni koji se bave njima najčešće sudjeluju u aktivnostima tjelovježbe, rekreacije, plesa ili sporta za koje više od polovice ispitanih navodi da se njima bavi jednom tjedno ili češće. Neki se bave i vrtlaranjem, umjetničkim i kreativnim aktivnostima, igranjem društvenih igara i slično. Međutim, gotovo nitko ne izjavljuje da posjećuje knjižnice i čitaonice, koncerte i priredbe, na što je zasigurno imala utjecaja i pandemija COVID-19. Kao najčešći razlog nesudjelovanja u tim aktivnostima istaknuo se nedostatak volje i interesa.

 

Što se tiče korištenja socijalnih usluga, sudionici najčešće sudjeluju u rekreativnim i sportskim aktivnostima te organiziranim neformalnim druženjima, iako je postotak onih koji se uključuju u dostupne socijalne usluge generalno mali. S druge strane, sudionici su istaknuli interes za programima, uslugama i inicijativama zaštite zdravlja, organizirana neformalna druženja, besplatnu pravnu pomoć i uslugu pomoći u kući što može poslužiti kao dobra smjernica za osmišljavanje socijalnih usluga u budućnosti. O dostupnim socijalnim uslugama sudionici se najčešće informiraju putem medija, a najrjeđe dobivaju informacije od medicinskih djelatnika. U socijalne usluge se također najčešće ne uključuju jer nemaju volje ili interesa, radi COVID-19 pandemije, nedostatka vremena ili zdravstvenih ograničenja.

Što se tiče konkretnih aktivnosti planiranih projektom, usluga mobilnog stručnog tima za krizne situacije se pokazala kao pri čemu je više od polovine sudionika navelo da je zainteresirano za tu uslugu. Za usluge pomoći u kući i poludnevni boravka je zainteresiran manji broj sudionika, no taj je broj u skladu s dostupnim kapacitetima provedbe usluge i može značajno poboljšati kvalitetu života određenom broju starijih osoba.

Rezultate ovoga istraživanja prezentirali smo na početnoj konferenciji projekta koja se održala 9. lipnja 2022. godine u prostorijama Doma za starije osobe Centar u Klaićevoj ulici 10 u Zagrebu, a nakon prezentacije rezultata održan je okrugli stol na kojem se, osim o praktičnoj važnosti analize potreba, govorilo i perspektivi daljnjeg razvoja izvaninstitucionalnih socijalnih usluga za starije u Gradu Zagrebu.

 

Budući da je najčešći razlog nesudjelovanja u socijalnim uslugama manjak volje i interesa, naši rezultati upućuju na to da bi se trebalo poraditi na motiviranju starijih osoba da se uključuju u njih. Kao primarni kanal za to mogu se koristiti mediji, ali i medicinski djelatnici koji predstavljaju neiskorišten resurs u tom području.

 

Zahvalni smo što smo mogli istraživati ovako važnu temu u današnjem društvu, uživati slušajući stručnjake dok raspravljaju o praktičnoj važnosti rezultata istraživanja i nadamo se da će naš rad doprinijeti dobrobiti starijih osoba u Gradu Zagrebu, ali i šire.